Nino

Nino je naš 20-godišnji konj koji je u životu doživio mnogo toga – ponajviše lošega. Bio je tučen, radio je kao turistički konj u teškim uvjetima, namučio se u školi jahanja … a to je tek djelić njegove prošlosti koji nam je poznat. Zašto je njegov pogled tako tužan i o čemu razmišlja dok satima gleda u prazno, nikada nećemo saznati.

Upoznali smo ga slučajno. Kad smo došli po Tilly, on je bio ondje. Nježni div velikih tužnih očiju naslonio je glavu na Simonovo rame i tiho nas zamolio da ga povedemo sa sobom. Jesmo li namjeravali kupiti takvog konja? Ne. Došli smo po stabilnog terapeutskog konja, a otišli ostavivši kaparu za oboje. Nismo ga mogli ostaviti.

Željeli smo mu pokazati da život može biti i lijep, nježan i bezbolan, a prije svega slobodan. Trebalo mu je godinu dana da pronađe svoj ritam s Tilly i nauči biti konj, slobodan i sretan. Kad smo nakon tog vremena pokušali staviti sedlo na njega, istog se trenutka ukočio, a oči su mu izgubile sjaj. Spremili smo sedlo i vratili ga na slobodu, na njegov pašnjak, njegovim curama.

Nino je najnježniji i najobzirniji konj kojeg smo ikada upoznali. Njegovo veliko srce kuca za cijelo imanje. Na neki način utjelovljuje poslanje našeg imanja, na kojem svatko ima prostora naučiti se opuštanju i radosti, bez obzira na rane i prošlost.